What is...
On my mind...
Freddie
Brojač posjeta
107556
Shoutbox
11.1.2018. 4:54 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:55 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:55 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:55 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:55 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:56 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:56 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:56 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:56 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:57 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:57 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
11.1.2018. 4:57 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
14.1.2018. 10:33 :: Balon Foil 100Cm
Agen Jual Balon Foil Huruf/Angka, Bunting Flag, Paper Fan, Balon Latek, Balon Decor, Balon Acara Resmi dan Perlengkapan Ulang Tahun Lainnya
14.1.2018. 10:59 :: Agen Balon Huruf Aceh
Agen Jual Balon Foil Huruf/Angka, Bunting Flag, Paper Fan, Balon Latek, Balon Decor, Balon Acara Resmi dan Perlengkapan Ulang Tahun Lainnya
15.1.2018. 15:59 :: Obat batu ginjal terbaik di apotik yang ampuh
Obat herbal de nature
16.1.2018. 4:34 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:34 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:34 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:35 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:35 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:35 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:36 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:36 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:36 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:36 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:36 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:37 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:37 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
16.1.2018. 4:37 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
17.1.2018. 9:57 :: DJ Hendra R
Free Download Lagu Mp3 Dugem House Music Nonstop Remix Fungkot Terbaru Dj Hendra R [HR]
Fire/Poison Mage lvl 81
  • Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Blog
četvrtak, svibanj 22, 2008
Primijetih jednu zanimljivu pojavu...
Ljudi PUNO brže hodaju kad pada kiša :)

Palo mi to na pamet jučer kad sam izlazila iz vlaka na Glavnom kolodvoru. Obično se moram probijati kroz gužvu jer se ljudi vuku k'o kišne gliste, ali jučer... jedva sam stigla capkat po lokvama tom brzinom da me ovi iza ne pregaze.
Ipak nešto korisno od sve te kišurine.
gizma @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008



Kako su se nakotile stotine tv emisija o modi i ljepoti, koje nam neprestano sugeriraju koju košuljicu i suknjicu da odjenemo, s kakvim cipelicama da ih sparimo, i da li je in preplanula ili svijetla put, te nam čak predlažu da za kojih 3, 4 soma kuna (prava sitnica) platimo ulickanog dječačića sa sjajilom na usnama, koji će za nas izabirati krpice iz dućana i nametati nam svoj ukus (koji je, prema viđenim u istim emisijama upitan), tako su se i lokalne sponzoruše povele vrlim primjerima ne bi li prošle što zamjećenije.  Rezultat je hrpa klonova nevjerojatno slično obučenih žena (ali i muškaraca) koji se tako nastoje izdvojiti iz mase, biti IN.

 Tako sam neki dan u vožnji Jarunom, za koji mi je normalan outfit obična trenirka, ili eventualno traperice i neka ležernija majica, primijetila nekoliko „modnih mačkica wannabe“.  Dakle, na cca +22 stupnja curice su prošetale svoje nove lepršave proljetne haljinice (u čemu nema ništa loše), ali im je od nekud sinula ideja da bi na iste jako dobro pasale čizmetine. Osim što su postigle ono što su htjele, a to je da se ama baš svaki normalan čovjek okrene za njima s velikim upitnikom iznad glave, nije mi jasno kako su podnijele vrućinu u tim čizmetinama. Dakle, uz pretpostavku da čizme nisu obule na golu nogu, već na neku najlonku, pa bila ona i samo stopalica, mora da je noga nakon šetnjice po Jarunskoj pisti poprilično kuhana. Pa cure, svaka čast, meni su i role bile „too much“ a kamoli čizme do koljena. A postoje i drugi načini za one koji žele biti primijećeni…recimo stanete ispod drveta i čekate da vam se golub pokaka po glavi i to isfurate… čizme nisu nužne…

sheep and boots

gizma @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008
Jučer smo obukli plave majice, dragi me zel za ruku i pravac Maksimir...
Nismo išli gledat tekmu... išli smo mahnut Lukici...
Još tamo negdje na pola puta, hodajući zagrebačkim ulicama i udišući atmosferu pred tekmu, počeli smo sretati rijeke ljudi u plavom, i već tada se osjetio neki poseban, svečani štih... neka mješavina tuge i radosti...
Pjesma se orila ulicama, slavio se naslov prvaka, ali osjećala se neka praznina...

Utoplili smo se u plavetnilu Maksimirskih tribina i s nestrpljenjem čekali početak... Luka je istrčao prvi i digao na noge cijeli stadion.  Napravio je to još nekoliko puta jučer... Prvo poluvrijeme je bilo fenomenalno... gol za golom, petarda u mreži Rijeke... Piece of cake..

U drugom poluvremenu igra se malo razvodnila. Mislim da je ta nervoza utjecala na igrače.. Svi su silno željeli da Luka zabije gol i još svečanije se oprosti od plavog travnjaka. Na žalost nije mu to pošlo za nogom, ali i ovako je ostavio dobar dojam, kao i uvijek uostalom.
Tamo negdje u 80-oj minuti, Modrić zlazi iz igre uz gromoglasno skandiranje cijelog stadiona "Luka Modrić" i pokojom suzom u oku. Igrači su ga podigli na ruke i iznjeli sa travnjaka, uz pljesak i ovacije. Luka je otrčao počasni krug, pozdravljajući navijače... Nitko više nije pratio što se događa na terenu.. Vjerujem da je i Lukici koja suza pobjegla, jer takve oproštaje malo tko doživi... Toliko pomiješanih osjećaja na stadionu... Tuga zbog odlaska i sreća zbog napretka u karijeri..
Tekma je završila 6:1, Luki na dar i jedno predivno sjećanje na Maksimir i Dinamo..
Luka, hvala ti, sretno na White Heart Lane-u i ne zaboravi nas!
gizma @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008
Magarci su radili...

Al dobro, nije da se imam na kaj žaliti jer inače ne radim toliko, pa eto, da bar za praznike malo starce rasteretim. Al se narintah... Bila tu i frendica i dragi pa malo pomogli tu i tamo... Fala vam...

Starci napokon zapalili na jug i ostavili mene, kuću i firmu same. E, da i peseke i baku. Mislim da su u 17 godina, koliko rintaju (odnosno rintamo svi skupa u obiteljskoj fimirci) svega 5-6 puta zapalili nekud sami na više od 2 dana.
I udri. Ustani u pol 5, protrljaj oči ak stigneš, otvori butigu, posvadi se s bahatom dostavom rano ujutro, zvleci sve škrinje, gajbe i stvari van iz butige, odvedi pesa na livadu da obavi kaj ima, nahrani i napoji doma sve kaj diše, skuhaj ručak, napravi smjenu, nategli se gajbi i gajbi... malo odmori ako stigneš... Al' tu me uvijek neko zahebal.. kad god ja noge u horizontalu podignem...zvndr, zvndr... il mobitel il telefon... Pa opet sve ispočetka... I taman kad već padaš s nogu podvečer, radiš sve to ponovno al "backwards"... dakle, sve unesi nutra, posloži, poravnaj, digni par sto kila i prenesi (u više navrata) na početno mjesto, zapri butigu... otpuzaj doma...
I tako 5 dana...

Našlo se ipak vremena i za roštiljanje s frendovima... tako da je četvrtak prošao u malo boljem raspoloženju, ali i tu se malo pretjeralo.. ostali malo duže budni pa se ujutro bilo frka ustat...(meni kava niš ne znači) al eto, preživjeh...
Došli sinoć starci doma.. vidno odmoreni, malo zagorili, dobro uhranjeni... i veli majka.. "Fala deca kaj ste se brinuli da sve bude ok..."...
Reko, ne brini stara, sve buš to platila hehehehe....
gizma @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008

Što je danas ljepota i da li je iskrivljena vizija istinske ljepote?
Na ovo drugo, jedno veliko DA.

Sjedim nedavno kod frizerke, čekam da primi farba (da, ova plava od koje sam tak pametna) i slušam razgovor. Nekak mi nije dobro u želucu. Zakaj? Njih dvije pričaju o silikonima, plastičnim operacijama, o tome kak si one nisu lijepe, i kaj će one nakon što rode.. pa ne budu im valjda sise ostale visjeti. Neeeee, budu ih malo podigle, onak, malo zategnule, pa malo facicu popravile, joj  pa ko je vidio podočnjake i bore imat. To se danas ne fura. Danas se fura „Barbie look“. 

I to sve dolazi iz usta osoba za koju na prvi pogled ne bih rekla da su previše opterećene izgledom. Ok, vole se žene sredit, nema tu ništa loše. Ali ovom se nisam nadala.
Sjedim tako i dalje razmišljam, kako je prije mnogo godina i farbanje kose u nekim konzervativnijim pogledima izgledalo kao pretjerivanje. Pitam se jesam li ja u krivu? Da li je pol kile silikona u sisama ono što ljude čini sretnima? Mozak mi se lomi, puca po šavovima, važem i promišljam… Stvarno ne znam koliko bi sama sebi trebala biti ružna i sama se sebi ne sviđati da mi padne na pamet leći pod nož i napuniti se silikonima, zategnuti ili se riješiti bora.  Zaključih da si tako nešto ne bih dozvolila ni pod kojim uvjetima. Osim, naravno ako je u pitanju zdravlje. Ali ovdje govorimo o plastičnim operacijama čisto radi izgleda. A protiv toga sam definitivno. Ljepota je izgubila svoje značenje. Žene sve više teže licima sa naslovnica, dobro obrađenim u photoshopu, a to postižu plastikom. Neki idu toliko daleko da silnim operacijama potpuno izmijene identitet. Toliko da i osobnu moraju promijeniti. Nemam ja ništa protiv njih. Liječe li tako neke svoje komplekse manje vrijednosti ili jednostavno imaju previše novaca, njihova stvar. Samo hoću reći koliko su poremećene vrijednosti u životu. Pa, evo i sama znam nekoliko žena koje su povećale grudi, jedna čak namjerava na drugu operaciju, da popravi nešto na stopalu (stvarno ne znam čemu to). I sve su one opće prihvaćene u društvu, čak im je status i porastao. Jer sad su kao ljepše, same sebi važnije. Why???

Čak su i muškarci (ili bar neka podvrsta istih..lol) podivljali za „sitnim prepravcima“ na sebi. U zadnje vrijeme ima toliko ogromnim usnica, „savršenih“ obraza i okeca, da ne spominjem guza da sam mislila da mi nešto sa slikom na tv-u nije u redu. Ali, pohvalile se te zvijezde nama javno da su se malo operirale, popravile, onak da su si ljepši. Ajd, bar mi sve sa slikom štima.
Uostalom, kaj fali prirodnim grudima, malo oblijom guzom (pa J.Lo ju je isfurala hehe) i borama. Sve je to normalno, prirodno i na svoj način lijepo.

 Ljudi, mijenjajte se iznutra… nabolje !!… a ne izvana…na plastiku !

plastic surgery
gizma @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008

A danas stvarno svega i svačega na vijestima…

Država nam je stvarno otišla u krivom smjeru kad se (relativno gledajući) okupi više klinaca ispred škole u prosvjedu zbog manjka wc papira nego na sindikalnim prosvjedima. Stvarno se kod nas zbog svakakvih gluposti može prosvjedovat. Ja se ne sjećam da sam ikad u svojoj školi vidjela wc papir, a kamoli sapun. A i ako sam ga vidjela, taj wc papir je bio razapet po cijeloj školi i bilo ga je svugdje samo ne u wc-u. A išla sam u poprilično mirnu školu. Klinci u današnje vrijeme stvarno na sve načine žele skrenuti pažnju na sebe. A što se tiče jaja i ketchupa kojim su gađali školi.. bolje bi bilo da su za te novce kupili sapun i wc papir… No, šalu na stranu… sigurno je bilo grdo kad je policija privela učenika komada 1 (slovima: jedan). Baš me zanima kaj je taj jedan jadnik skrivio što ostalih stotinjak nije…

Čitam, eto i da Vukovarski centar za socijalnu skrb navodno prodaje djevojčicu. Kolko jadan čovjek, odnosno nečovjek moraš biti da ti to uopće padne napamet a kamoli da tako nešto pokušaš provesti? Nikad neću shvatit. Ali ako mislite da je to jedini slučaj, grdo se varate. Nedavno mi je frend ispričao o sličnom, odnosno možda još i gorem slučaju. Njegova frendica babica je doživjela još veću odvratnoću. Naime, neki lik iz puno istočnije nam države došao je po svoju ženu u rodilište i kada je čuo da je opet curica (već 3. po redu) poludio je i nudio novac babici da mu umjesto te curice doma spakira dečkića. Nema veze što je mali možda malo svjetlije puti, pa ne budu im susjedi prek plota gledali kaj oni doma imaju. Naravno, žena skoro pala u nesvijest kad je čula i jedva se obranila od njegovih nasrtaja sa buntom novčanica u rukama u želji da zamijeni curicu za dečka. Navodno je na kraju pokupio ženu a bebicu ostavio tamo. Žena ionako nema pravo glasa, valjda treba bit sretna što je bar nju doma otfurao.... Pa eto, kad to jedan „roditelj“ napravi, zapita se čovjek malo…

Eh, previše fujeva danas u mom tekstu, moram na malo veselije teme  skoknut… Kaj je veselije? Da vidimo… Aha, ljepše bu vrijeme navodno pa ću napokon provozat svoje role.. nadam se više na nogama nego na dupetu.. we'll see

E,da i pri kraju sam s čitanjem knjige („Tamo gdje je srce“, Billie Letts). Zgodno štivo. Pa ako netko ima neki prijedlog za neku novu… molila bih… nemam ideja trenutačno…



gizma @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008
Sjela sam za comp poprilično revoltirana silnim naslovima u novinama i internet portalima koje je više nemoguće zaobići (a stvarno se trudim), a koji veličaju idotska ponašanja stanovnika tzv. Farme koja liči na sve samo ne na farmu. Napisala sam i popriličan komad teksta, ali sam se predomislila i sve pobrisala jer im ipak ne želim pridavati toliku pažnju.  Reći ću samo FUJ.
gizma @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008
E, stvarno me dugo nije bilo.  Zakaj?  A to ni ja ne znam. Jednostavno mi se nije dalo pisati. Čak su mi i teme padala na pamet ali nekako mi je teško bilo sjesti i preliti ih u slova koja se kasnije nekom čarolijom pojave na monitoru.

Čim sam se bavila dok me nije bilo?
Ah... kao radim nekaj... al nije to to... Još uvijek tražim posao u struci, ali na žalost sva su mjesta unaprijed popunjena, rade veze i vezice, a ja se samo mogu nadati nekom slučajno otvorenom mjestu za kojeg se nitko nije ogrebao. Ako toga uopće ima. Ne shvaćam onda smisao natječaja. Ali nije to ni bitno u državici našoj. A i nije mi jasna ta pomama za radnim mjestima u školi. Da li su ti ljudi stvarno zainteresirani za rad s djecom? Da li će se stvarno truditi dati najbolje od sebe, pa čak i više od toga, ne samo da tu djecu nečem nauče nego da ih pokušaju i odgojiti jer toga sve više nedostaje u obiteljima. Ili im se sviđa posao u školi  zbog slobodnih vikenda i praznika? Nekako mi se čini da je više ovo drugo.  Zato polako gubim volju za tim. Jer ja imam svoje ciljeve. Malo drugačije. Želim nešto napraviti, prenjeti svoje zananje na klince i što je još važnije naučiti ih životu. Mislim da bi se s klincima mogla dobro skompati jer sam i sama još pomalo dijete. Ali eto dok me slučajno ne pogodi kakav posao u glavu il dok ne skopam neku vezu (što mi se gadi samo po sebi ali izgleda da drugačije ne može) bit ću zatrpana papirima, računima, dostavnicama... I bit ću sretna kad dobijem zarađeni sitniš...

Kad sam već počela o školi... gledam neki dan na TV-u da su se klinci u Rijeci pobunili jer im za vrijeme malih odmora zaključavaju školu. I slušam strašno bistru izjavu jedne učenice koja kaže... "Pa što, kasnimo možda minutu, dvije..." Na svaki sat? To je već malo veća cifra. Nije mi jasno kuda uopće izlaze za vrijeme malog odmora? Van pušiti? To im ne može biti opravdanje jer po našem zakonu maloljetnicima se ne prodaju cigarete i alkohol (otom potom) tako ne bi smjeli ni tražiti da ih puštaju iz škole na čik pauzu. Za gablec postoji veliki odmor tako da ni to nije opravdanje. Stvarno ne vidim zašto se tim klincima tolerira takvo ponašanje i prosvjedi nizbogčeg. Jedini cilj tih prosvjeda njima je bio još jedan dan bez nastave. Uostalom i u vrijeme kad sam ja išla u srednju, vrata su bila zaključana i otvarala se samo za vrijeme velikog odmora. To i nije loše, bar sprječava ulazak kojekakvih "slučajnih prolaznika" koji bi se mogli motati po školama.
Toliko za sada...
Idem vas malo pročitati, već me sram kolko me dugo nema  ;)
gizma @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 18, 2008
Eto mene opet...
E ja bi vam tak puno štela napisat a tak mi se niš neda... imam hrpu stvari u glavi o kojima mi se piše al jednostavno mi se neda naprezat mozak da te ideje posložim u rečenice...
Jedino kaj mi se trenutačno kolko tolko da napisat je to da sam jučer s dragim bila u Kerempuhu... Bitange i princeze... kaj da velim... predobro... Volim ih gledat i na ekranu, ali ipak kazalište je  kazalište... dugo se nisam toliko nasmijala...
Aj nek se sunce malo pokaže jerbo ja više ovu zimušu i tmurno vrijeme nemrem trpit....

p.s.   oooo... evo jedne zrake... wuhu
gizma @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 13, 2008
Jutreko!
Malo se ulijenih zadnjih dana što se tiče pisanja i čitanja, vidim da me neki već špotaju :)
Možda je to zato kaj se niš pretjeranog ne događa kod mene... još tražim neki posao, do tad pomažem starcima i burazu u njihovom poslu tu i tam, obavljam si neke pretrage jer napokon idem maknut jedan madež koji mi već godinama smeta...
Inače se panično bojim bolnica, sam miris bolnice moj želuček okreće naopako, a preglede da ne spominjem... tako da sam to odgađala u nedogled, al evo sad su me napokon nagovorili i idem se toga riješiti... brr.. jedva čekam da sve završi...
Valentinovo je uskoro... nije da ne znam kak štujem taj dan al' kud svi tud i mali mujo, pa sam ove godine dragome nešto posebno pripremila.. sigurna sam da će mu biti drago (sitnica, al veseli).. ne smijem vam otkriti što jerbo me i on čita tako da će to malo pričekati... nemate pojma kak mi je teško držat jezik za zubima...ufff
E, da i ne znam dal sam spominjala prije, ali uskoro postajem teta... (I feel old hehe) tako da ću za jedno dva, tri tjedna imati o čemu pisati... ako uopće stignem jer će trebati svu moguću pomoć tako da će tetka bit poprilično zauzeta... ah neka, bar ću nešto naučiti o klincima, trebat će i meni jednog dana nadam se :)
Idem vas napokon pročitati... i najte se ljutit kaj vas nisam redovito čitala i obilazila, al sjetim vas se često... 
chocolate
gizma @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008
Čitah ovih dana pomalo o događanjima u školi u Jagodnjaku. Mjesto za koje se ni nebi čulo da nije ovakvih scena. Potpuno nepotrebnih. Baš gledam na wikipediji, mjesto ima tek nešto više od 2500 stanovnika, vjerojatno se svi međusobno znaju, ali očito neki baš i ne podnose najbolje. Mala mjesta, veliki šerifi. Kod nas je to često tako.

Dakle, nakon što su napokon riješili svoj problem, kolko tolko pomirili "zaraćene" strane, smjenjenog ravnatelja su postavili na mjesto PEDAGOGA. Zašto? Da ni on ne bude zakinut vratili su ga na njegovo prijašnje radno mjesto.
Da se malo podsjetimo. Što je pedagog? Pedagog je stručnjak koji se bavi odgojem. Mogu raditi u školama, vrtićima, domovima za nezbrinutu djecu, učeničkim domovima. Najveći broj pedagoga radi u školama, u kojima su oni osnovni stručni suradnici (source: wikipedija). Dakle pedagog je osoba koja odgaja djecu. Koja ih uči razlici između onoga što je dobro i loše. Onoga što se smije i ne smije. Osoba koja, ako dođe do nekih razmirica ili sukoba među učenicima nalazi mirno i pravedno rješenje.

Da li se naš gospon ministar zapitao... može li osoba koja je fizički, u bijesu, napala drugu osobu u jednoj odgojnoj instituciji kao što je škola i tako postavila loš (odnosno najgori) primjer djeci biti pedagog? Da li će tu osobu dijete shvatiti ozbiljno kada mu kaže da fizički obračun nije rješenje? Što bi ga dijete upitalo? A zašto ste se vi htjeli tući? Zašto je to u vašem slučaju u redu? Kakvu poruku šalju djeci tom odlukom? Da je u redu nepromišljeno postupati, fizički napadati druge ljude, verbalno ih vrijeđati jer sankcija neće biti.
Za kraj ću samo citirati riječi jednog mog profesora koje su mi se toliko urezale u pamćenje...

" Da bi čovjek nekoga nešto naučio - mora nešto znati,
da bi nekoga odgojio - MORA NETKO BITI.
Puno je teže u životu netko biti nego nešto znati! "
gizma @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 4, 2008
I danas sam nešto naučila.
Naučila sam da u našoj državi nikad ništa ne ide onako kako treba. Dakle... diplomirah, dali mi papir kojim mi to potvrđuju... i naravno mislila sam sad je sve ok.. upišem to u radnu knjižicu i gotovo...
Al NEEEEE... zakaj bi sve bilo onako kako treba...
Nadobudno krenuh obaviti taj upis u radnu knjižicu, kad eto ti veselja. Neljubazni striček me poslal do ureda gdje radi malo ljubazniji striček koji mi je rekao da mi to ne može upisati u radnu knjižicu jer je donesen neki novi zakon gdje su, kolko sam shvatila, fakulteti mijenjali te nazive zanimanja, ali ovi naši to još nisu napravili. No, srećom na zavodu za zapošljavanje me je još ljubaznija djelatnica ipak uputila sutra na razgovor i rekla da nije važno što nije upisano u radnu knjižicu... e, sad... hoće li mene netko zaposliti na temelju tog papira?!... a meni u radnoj knjižici još stoji samo ekonomist (SSS)... 
Kak je to sve šlampavo i brljavo kod nas... nemreš vjerovat...

No, idem na malo vedrije teme.
Jučer sam s dragim bila u kazalištu. Gledali smo "Metastaze" (linkah da si pročita o predstavi tko hoće) u Kerempuhu... Ja oduševljena. Odlična priča, fenomenalni glumci. Stvarno su se uživili u uloge i daju sve od sebe. Traje skoro 3 sata s pauzom, ali ni sekunde nije dosadno ili nezanimljivo. Neću pisati o čemu se radi, samo toplo preporučam.. tko voli kazalište, obavezno pogledati!
gizma @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, veljača 1, 2008
Eheeeeeeeeeeeej!
Sve je prošlo ok... uspješno obranih svoj rad...

I tako sam stekla titulu "prof. kineziologije traži posao" :))
Tolko za sada... idemo malo proslavit :))

btw hvala svima vama koji ste mi stoput zaželjeli sreću, držali fige... a i onima koji su već čestitali :))
pusaaaaaa
**me happy**
gizma @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 29, 2008
Boli glava...
A tak je lijepo vrijeme vani i baš bi htjela da me ne boli... vele da i zub boli kad je šupalj ;)
Diplomski je na uvezu...
U petak je dan D...

Fakat me boli glava... headache
gizma @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008

PRAVILA PONAŠANJA U TRAMVAJU by me

  1. Prvo i osnovno pravilo – prije nego što se namjeravati voziti tramvajem ni pod koju cijenu se nemojte prati (bar 2-3 tjedna prije), koristiti dezodoran ili na bilo koji način otkloniti smrad… time dobijete više mjesta u tramvaju a obično se i otvori koje slobodno sjedalo
  2. Gore navedeni obavezno sjednite pokraj mene ili što bliže meni (kao i obično)
  3. Pri ulasku u tramvaj (pogotovo ako ste bakica s placa s cekerom) progurajte se naprijed i utrčite unutra te pri tome udarite bar petero ljudi laktom i nagazite na 3 noge
  4. Nakon teatralnog ulaska trčite (sprintom) na slobodno mjesto i zauzmite ga tik prije dečka ranih dvadesetih na štakama sa obje noge i ruke u gipsu (kaj, mlad je, može on stajat)
  5. Ako slučajno nema slobodnih mjesta, nakon te trke i naguravanja pravite se da vam je slabo, da imate kamenac, išijas i da vam je penzija mala i dignite prvu mlađu osobu (potrudite se da je to ona koja drži najteži ruksak)
  6. Nakon toga se dignite i izađite na prvoj stanici (kako to već biva)
  7. Obavezno jedite burek s mesom u nesnosnoj gužvi na +35º (to mi uvijek osvježi dan)
  8. Prdnite (al onak, životinjski, da smrdi) i onda prijekornim pogledom gledajte ljude oko sebe
  9. Podrignite da vas čuje ne samo cijeli tramvaj nego i slučajni prolaznici vani (nek smrdi po podriguši)
  10. Namjestite mobitel na najglasnije tako da ga svi čujemo kad zaurla vaš omiljeni narodnjak
  11. Pustite da odzvoni cijela pjesma pa se tek onda javite
  12. Javite se sa: „Eeeeeeeeeeeee rooođđđooo di si, šta ima?“ tako da vas i gluh u tramvaju čuje
  13. Tijekom cijelog razgovora trudite se biti glasni jer mene stvarno zanima kak ste se jučer napili ko svinje il to što vam pas ima proljev
  14. Ni slučajno ne završavajte razgovor prije izlaska iz tramvaja
  15. Preslušavajte sve moguće zvonjave mobitela na najglasnije tijekom vožnje
  16. Slušajte mp3 tak da i mene uši bole a ne samo vas (cajke po mogućnosti tak da mi i živce malo ispilite)
  17. Na -10º otvorite prozor širom ispred moje glave (obožavam osjetiti ledene iglice na licu)
  18. Stanite na vrata iako se vozite 17 stanica… ne mičite se s njih
  19. Kad ste s frendovima, sjednite na suprotne strane tramvaja i ispružite noge na prolaz
  20. Režite nokte dok se vozite na posao, odma ih i izrašpajte
  21. Pravite se da čitate knjigu na engleskom
  22. Kad izlazite van, dignite se sa sjedala tek kad tramvaj stane i otvori vrata i ljudi počnu ulaziti tako da napravite još veću gužvu
  23. Konzumacija bijelog i crvenog luka je prioritet prije vožnje, te u stanju opijenosti ovim plemenitim biljem, obavezno naći sugovornik i pričati s njim na udaljenosti od pola metra direktno ga gledajući u oči. Bit će opčinjen. ;-) (by: sponzoras)
gizma @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
Kad me krene onda me krene. Opet sam skoknula do faxa i niš nisam obavila.. Sat vremena tam, sat nazad... what a waste of time... Da stvar bude bolja, sutra moram opet. A valjda bum onda sve sredila.
Idem nekaj delat i usput si pokusat napravit temu za mob.. wuhu..

Naletjela sam ovih dana na par "pametnih", pa evo, da ih podijelim s vama :)

- If Barbie is so popular, why do you have to buy her friends?
- Everyone has photographic memory; some just don't have the film.
- Always remember you're unique, just like everyone else.
- Everyone needs belief in something. I believe I'll have another beer.
-
Never underestimate the power of human stupidity.
-
I don't have a drinking problem. I drink. I get drunk. I fall down. No problem.  
gizma @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008

Opet sam se vrtila cijelu noć. Više vremena sam provela budna nego spavajući. I tako već par dana. Jedino je čudno što se dignem iz kreveta i nisam pospana. Više bi se moglo reći da sam umorna i sve me boli od cjelonoćnog okretanja. Navečer me uhvati umor, pospanost, dovučem se do kreveta, legnem i ništa. Čim legnem ne spava mi se. Mogla bih komotno maraton istrčati umjesto spavanja. Ah, ništa, od sad se više neću mučiti. Ako ne mogu zaspati, dižem se i čitam knjigu ili već nešto…
Uglavnom, ja sam već „up“, dragi još krmi, pa ko mali miš hodam po kući da ga ne zbudim. Čak i tipkam po tiho.

 Počelo EP u rukometu. Redovito gledamo tekme, navijamo… Za sad je dobro krenulo, bar rezultatski. Igra još nije na onom našem nivou osim kod pojedinaca. Valjda će se malo uozbiljiti pa krenuti punom snagom sutra protiv Slovenaca.

Gledam te tekme i prisjećam se svojih dana provedenih na parketu. A bilo ih je. I fali mi. Sve. Miris tog parketa, naporni treninzi, onaj osjećaj nervoze na dan utakmice, same tekme, onaj adrenalin kod svakog dodira s loptom, okršaji u obrani sa protivničkim igračicama, heh, prigovaranje sucima (tu sam bila ekspert), pa sve te cure s kojima sam igrala, fali mi čak i ono ljepilo za lopte koje smo ribali s prstiju nakon treninga.
Jedino što mi ne fali je dernjava trenera. I sve one silne psovke. Na nekim način i ponižavanja. Nisu svi takvi, ali na žalost velika većina je. Primijetila sam da je to kod trenera ženskih ekipa izraženije. Naravno, lakše se istresti i izderati na slabijeg.  Nećete čuti toliko dernjave na treningu ili tekmi muške ekipe koliko ćete čuti kod ženske. Pa čak i kod seniorki. Dijelom je to zato što velika većina trenera nije prikladno školovana za taj posao koji radi. Ne znaju što je pedagogija a kamoli psihologija sporta. Ali to je već drugi problem.
Malo sam sa svim time otišla predaleko od teme…

 Nadam se da ću ovoga ljeta naći malo vremena pa odigrati koji turnir na pijesku. To je već zabavnija strana rukometa. Nema grubosti, nema faulova, samo čista igra u kojoj se dodatno boduju lijepi potezi. Jedva čekam…






gizma @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008

Zakačih se malo na facebook, a tamo vrijeme proleti…
Javilo se još starih frendova, tako da ih sad na listi imam 25. Lijepo. Sad bar imam kakav-takav kontakt s njima. Nije to ono pravo, ali bolje i tako nego nikako.

Jučer došla frendica iz VŽ nekaj sredit na fax, pa sam otišla s njom i na kraju i sebi sredila hrpu stvari. Komisija je zadovoljna radom (tj. njih dvoje za sad), pa izgleda da bu obrana 2.1…. brzo će to…
Malo smo prolunjale gradom, sjele na cugu, isklafrale se i tako…

Inače, sparkale smo se kod NSB-a gdje je (očito do nedavno) bio besplatan parking. Not any more. No, mi to nismo primijetile, ali smo dobro prošle. Bezbrižno smo ostavile autić na našem najdražem (not any more) parkingu i odšetale do grada. Po povratku se srele s mojim dragim koji je ispred NSB-a primijetio parking automate. E, tu nas je nekaj preseklo. Mi nit smo vidjele tablu nit automate na parkingu iza. Rekoh niš stara, bumo kaznu po pol platile kad smo obadvije ćorave :)
Malo smo požurili do auta, frendica sva u panici… kadli…no ticket…wuhu..
Ili se čiko iz zg parkinga smilovao, ili su popustljivi jer je naplata tamo novost ili je čiko sjedio u birtiji na našu sreću. Eto, nemam sreće s tramvajima al imam s parkingom.

gizma @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008
Sve sam stigla napravit danas. Malo sam trčkarala okolo... te skupi sve papire, te stavi u kovertu, isprintaj rad, odnesi na uvez, tamo se malo zadržah jer je bila gužva i na kraju brzim koracima stigoh do stanice  i taman utrčah u vlak, pa otcupkah do faxa. Ma glavno da je sve obavljeno.

Izgleda da me prati neki bad luck s tramvajima. Neki dan nesnosan smrad a danas neki čudan tip.. kak bi moja Darkica rekla malo je "zletan"... viče, urla, smije se, psuje... sve odjednom... Znam da mu nije lako al misha mu..
I zakaj ja moram imat kartu a on jamačno nema... a tvora od neki dan da i ne spominjem. Kaj je Banditos i njima dal besplatan prijevoz? Mogao im je onda bar sapuna kupit.

Otvorila sam si profil na facebook-u nakon što sam dobila par "invitations"-a. Prvo to napravih reda radi i nije mi se svidjelo. Ali, eto, nakon par dana vidjeh na mailu da su počeli stizati "friend request"-si od nekih starih frendova i frendica s kojima se nisam čula duže vrijeme. To me je malo zainteresiralo, pa sam se pozabavila time i našla i ja nekoliko "zaboravljenih" frendica. I baš mi je drago. Sad volim fejsbuk ;)
Čak sam i dragog nagovorila da si profil napravi pa da se svi skupa tamo družimo.
*me likes*

Nekak se krepano osjećam danas. Nisam se baš naspavala noćas i osjećam se nekako mlitavo. Predgipozno na momente. Nadam se da me ipak ne bude uhvatilo.


A pošto nemam sreće s tramvajima..evo jedan prigodni..

Čekaju 2 plavuše tramvaj na stanici.
Jedna ceka br.1, a druga br.7.
Naiđe tramvaj s br.17 i one sretno povicu u glas:
                     -Baš fino!  sad možemo ići zajedno!
gizma @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
I tak ja jučer ulazim u tramvaj ništa ne sluteći, kadli šljus.... zapljusnu me odvratan smrad. Al stvaaarno odvratan. Tak nekaj moj nosonja još nije osjetio. Skeniram tram i skužih 2 hrpe ljudi. Jedna lijevo, a druga desno od izvora nesnosnog smrada.
Pogledam tvora, a ono čića, vjerojatno ni ne zna za sebe, ne znam dal spava il je tolko pijan... Za higijenu nit je čuo nit  ima uvjeta, rukom briše nos pa to uredno razmaže po jakni. Nisam gadljiva, al na to mi se želudac digo. Jedva dočekah prvu stanicu i iskočih iz tramvaja. Počela sam cijeniti svjež zrak. A to mi je sve hvala kaj sam ipak kupila onaj preskupi pokaz. Thanx ZET-e još jednom.

Navečer s dragim, frendom i njegovom, hm, pratiljom (čisto simpatična cura... M, daj se malo geni;) ) bila u kinu. Gledali Zlatni kompas. Fantasy, avantura... meni odličan. Jedva čekam nastavak.
Fantasy filmove (i igrice i crtiće i sve što ide uz to) sam zavoljela uz dragog. Dobar način da se čovjek na kratko makne od ove dosadne i okrutne svakodnevice i zaplovi u svijet mašte i probudi dijete u sebi.
The golden Compass
gizma @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008
Napokon sam se malo pokrenula. Iako ne onako kako bih htjela ali treba od nekud početi.
Meni koja sam naviknuta na puno kretanja i sporta, 20 minuta na orbitreku poprilično je dosadna i monotona zamjena za trčkaranje ili vozikanje po prirodi.  Ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj zadovoljstva kad se polukrepana nakon ture trčanja po vani otuširam, obučem i zavalim na kauč, opustim se i počinjem osjećati svaki mišić... doooobar feeling..
Ali dok god  zeko traži mamu nejdem van... ne zato kaj je hladno nego kaj nogostup nije očišćen kak treba... već sam jednom ove zime zaplivala leđno na ledu (srećom dočekah se na sve 4) pa ne bih htjela ponovo.
Čitam baš prognozu, pa piše u subotu 13 stupnjeva... hm hm... možda ipak malo prošetam tenisice.. we'll see...
gizma @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008
I tak ja dođem jučer kupit markicu za pokaz za prvi mjesec tekuće godine...
Kuc kuc teti na prozor, otvara stakalce, iznutra me zapljusne val toplog zraka pomiješan sa nesnosnim smradom (valjda se teta zaboravila okupat ove godine)...
Uljudno pozdravim, uzvrati mi klimanjem glave i zamolim da mi proda markicu zet+hž, vatam se za svoj tanani novčanik i vadim 231 kunu kao i obično.
Tetka me čudom pogleda i veli  "319 kuna"  i nasmija se od srca...
- "Aaaaaa? Kolko????" nekaj me presječe u predjelu malog mozga... počnem vrtit film nazad...
- "Kaj nije bilo 231 kunu?"
- "Aha, je, prošle godine"
- "Pa nisu normalni, teta ja vam sad nemam tolko... nadam se da to nebute nikom prodali"  i odoh u šoku....

Ja bi se ovim putem štela zahvalit svima koji su odgovorni za ta poskupljenja (kruh neću ni spominjat) i zaželjela bi im sve najbolje u 2008. isto kak su i oni meni putem tete na šalteru zaželjeli...
Kartu vam nebum kupila (a nadam se ni svi pametni zagrepčani koji je plaćaju iz svog žepa) jerbo mi se više isplati šverat po gradu. Uz sve poreze, prireze i ne znam kaj ne plaćamo da me tak oćete oderat za par stanica kaj se provezem...pa fuj...
Još kad se sa završenim fakultetom zaposlim negdje u školi (daj Bože) nebum ni za kruh imala a kamoli za prijevoz...


Evo sličica nevezana uz text, posvećena svima nama s previše tipfelera u textovima (ja sam svoje sad ispravila...nadam se), posebno mom dragom frendu kojeg to u zadnje vrijeme jako muči (on bu se prepoznal ;) ...

Photobucket
gizma @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007
Besplatno klizanje u Zagrebu...
Pozivaju se građani da iskoriste nevjerojatno priliku, izađu na ulice i odskližu nogostupom do svojih radnih  mjesta, trgovina, domova, ili na kavu do susjeda... ili predsjednika..svejedno.

Baš je fun gledati ljude kroz prozor kako se bore s tim ledom... svakom držim fige jer vidim da im nije lako, a ja srećom ne moram izlaziti van... još....


gizma @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007

Tamo negdje iza 7 brda i dolina, iza 7 ZETovih zona, iza 7 tramvajskih stanica koje ne vode nikuda, u 7. kućici u nizu, ispod ružićaste dugine boje, u svom bajkovitom svijetu živjela je ona.

Nije bila sigurna da živi u pravom svijetu. Njen je bio potpuno drugačiji. Tek tu i tamo s nekom dodirnom točkom sa ovim pravim. Sjetila se one stare… „tamo su kuće od čokolade,
prozori su od marmelade..“… jesu li? Trataratira..

Ljutila ju je pomisao na onaj hladan svijet, njoj tako dalek. Ljutila ju je pomisao na to da ljudi nisu ono što ona od njih očekuje, pa čak ni ono što sami misle da jesu. Boje li se to oni sami sebe? Smetale su joj maske, teško je preopoznavala spodobe na cesti. Oni nju još teže. Možda zato nikad nije voljela maškare.

Ali i dalje je vjerovala.. U ljude oko sebe.. vjerovala je da su to još uvijek ona topla bića, znate ona dobra i brižna, ona suosjećajna, altruistična.  Često su se trudili probuditi je iz te njene bajke, šamarčinom koja boli tek tamo unutra, duboko. Nekad su i uspjeli. Ali tek na kratko. Rana bi zacijelila, bol bila zaboravljena. Opet bi usnula  svoj san, pustila suzu, zakoračila u svoj svijet, oblijepljen tapetama šarenih boja, sjetila se Johna Lennona i zapjevala...


 

"You may say i'm a dreamer
But i'm not the only one
I hope some day you'll join us
And the world will be as one"


gizma @ 10:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007
Gotov shopping...
Zadovoljna sam..ko bi reko... stara nije niš forsala.. nahodale smo se i previše, ali rezultat je i više nego dobar...
Našla sam si par komada odjeće koji mi pašu, sviđaju mi se i nisu tak jako strašno skupi...
Mama je bila dobra i poslušna pa sam je otfurala na pizzu ;)
Krepana sam od hodanja pa idem još malo pronjuškat po blogovima pa u krpe...
Najti naaajt
gizma @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Moram u grad danas. A tak je fujavo vrijeme i opće mi se neeeeda sad po busu i po tramvaju vozikat do grada, pa lunjat ulicama, po raznoraznim trgovinama u potrazi za oblekom za burazovu svadbu koju uopće ne trebam. I to jos sa majkom mojoj najdražom koja bi me najrađe oblekla u staru babu zakopčanu do grla.
99% ženske populacije bi se veselio odlasku u kupovinu nečeg "svečanog"... a meni to tlaka i pol..
Em zato kaj znam da nebum niš našla kaj se meni sviđa em zato kaj znam da bum to jednom obukla i onda bu stajalo u ormaru... fun...
Ja sam sportski tip i tak se oblačim.. trapke, tenisice, majica... Imam doma jedno 6 pari tenisica i jedne cipele...lol
Ok, volim se i ja tu i tam sredit i tu i tam se razveselim nekoj ljepšoj krpici, ali shopping s mamom...vriiiisk.... Nije da nemam kaj obuć za svadbu, al ona sad forsira nekaj novo, ukratko, nekaj po njenom ukusu...
A dobro, i to bum obavila, njoj udovoljila... ak bude sreće i meni bu se svidlo.. hm...baš se pitam...
gizma @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
Čitam dio intervjua s Rakitićem koji je objavljen u Bildu.. osim što sam stekla dojam da je dečko malo plitak, kako bi se reklo i očito željam slave i glamura, na ovu izjavu sam krepala od smijeha...

"Gdje ćeš proslaviti Božić?

- Za Božić sam u Bosni. S cijelom svojom obitelji slavim na tipični hrvatski način."

Jel to samo meni glupo zvuči?
U Bosni na hrvatski način?? Ja sam mislila da se u Bosni slavi na bosanski način??
Rođen u Švicarskoj, Božić slavi u Bosni a on je velki Hrvat. Sigurno i glasa na sva 3 mjesta...
To fakat samo kod nas ima.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
gizma @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007
Slušam u pozadini Queenovce i baš je krenula "I want to break free". Upravo tako se  i osjećam.
Uskoro će mi se život preokrenuti u potpunosti. Gotovo je sa školom, faxom, da ne kažem zajebancijom. Uskoro je diploma u ruci, i što onda? S jedne strane stara me gura i forsira da što prije nađem posao (kao da ja to ne želim), stvara mi pritisak, a ja pod pritiskom ne funkcioniram. Bar ne pod takvim pritiskom. Ona ima neka svoja očekivanja od mog života koja nisu ni slučna onome što ja želim. S druge strane, ponaša se prema meni kao da još imam 12 godina. Frkće s nosom i okreče očima  čim spomenem da negdje idem. A kaj, da se zaključam doma? Da me stavi pod stakleno zvono? Tako je bilo do fakulteta. Nema izlazaka, nema kavica, frendova, kamoli dečki... samo škola i trening, i tu i tamo koji odlazak u kino.  Djelomično je meni tako i pasalo, ali ipak je postojao onaj mali dio mene kojem je nešto falilo. Imam osjećaj da sam u to vrijeme bila ozbiljnija i ambicioznija nego danas ali je taj pritisak ubio to sve.
Takav pritisak i stalni pokušaji da stvore neku krivnju u meni zbog banalnih stvari počeli su mi jako smetati. Osjećam da nemam svoju slobodu i da stalno nekome moram polagati račune. Htjeli su da idem na fax i jako su bili ponosni na to, a sad se ne mogu strpiti mjesec dva dok ne privedem to kraju i nađem posao. Nadam se u struci...iako teško.

Stalno su mi govorili da se ne uspoređujem s bratom. Ali kako neću. Krenuo je na fax, 2-3 godine je to zavlačio, odustao je. Nikom ništa. Zaposlio se doma. Prvih par godina nit brige nit pameti.  Izlazio je van i vraćao se kasno, nitko ga nije pitao kad je došao i gdje je bio. Njegova cura (mojih godina) je živjela kod nas 3 mjeseca, to je bilo savršeno u redu. Prekinuli su. Ja nisam smjela ni prespavati kod dečka. Nakon 3 godine došla je nova. Uselila ona. Ja sam tu i tamo mogla ostati kod dečka ali takve poglede i durenja kad sam došla doma ne mogu vam ni opisati.
Ima milion takvih primjera... Objašnjenje: On je muško i stariji je. Da, bitni faktori..
A ja sam uvijek pod povećalom i nemam pravo na grešku.
I sad se osjećam ko teenager koji je u kazni i svim silama želi dokazati da nije kriv. Javlja se neki revolt u meni i teško ga je zadržati.
Nije ni stara toliko loša, vjerojatno želi najbolje...ali definitivno na krivi način.
Preostalo mi je jedino strpiti se, smiriti, dočekati i tu diplomu i naći kakav takav posao. Steći bar financijsku neovisnost i s dragim zajednički stvoriti neki, samo naš dom. Nije bitno ni gdje ni kako. Samo da smo sami.
Ali strpljenje se polako topi i glava puca od milijun pitanja.
gizma @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, studeni 30, 2007
Gledah jučer jedan prilog na TV-u o neobičnim imenima. Osim što me nasmijao do boli, natjerao me da se zapitam što to tjera ljude da daju neko, u najmanju ruku neobično ime djetetu.
Pogotovo kada u kombinaciji sa prezimenom daje vrlo zanimljivu, smiješnu kombinaciju.
Tako sam čula imena poput Soniboj, Banana, Koštana, Naranča, Svemir, Tarzan, Maradona, Toti, Marisol...
E, sad...zanima me da li ljudi daju takva imena da bi se oni osjećali posebnima, da bi se njihova djeca osjećala posebnima (iako sumnjam u to heh) ili su toliko zaljubljeni u svoje idole da jednostavno moraju dijete tako nazvati...ili je sve to jedno veliko natjecanje u davanju jedinstvenih, čudnih imena.
Iako meni takva imena ne smetaju, i sasvim mi je svejedno kako se netko zove.. mislim da svome djetetu nikad ne bih dala takvo rijetko/čudno ime.. A vi?
gizma @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007
Nemreš vjerovat.
Zvoni telefon 5 puta u roku od pol sata maloprije, ja se 5 puta javim, netko 5 puta šuti... bolesno. Preporučam mu liječenje u ustanovi žutih zidova.
Isključih zvuk da se ne sjeti nazvat u 3 ujutro...
Kakvih sve spodoba ima na svijetu...
gizma @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Eto, ona kava stara 3 godine se ipak dogodila. I drago mi je da je. Malo smo i ona i ja bile u gužvi zadnjih par godina (recimo to tako). Ja sam napokon našla malo vremena i skoknula do nje.

Pošto sam joj prvi puta dolazila doma nakon što se udala, nisam baš znala što da očekujem. Muža sam joj upoznala jednom, u prolazu, malca do sad još nisam vidla. Ali bilo mi je predobro. Malac je presladak, prava dobrica, a muž je zajebant ko i ona. Super su se našli hehe...
Ostala sam i duže nego što sam planirala...nisu me doma pustili :)
Dogovorili smo da uskoro dođu kod mene na domaće kobase, i ako padne snijeg s malcem na sanjkanje... i da idući put kad dolazim kod njih obavezno dragog povedem...
Stvarno mi je žao što smo se nekako udaljili u ove 2-3 godine, ali mislim da će se to sad malo promijeniti...
gizma @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

3…2…1...

Još malo pa gotovo. Još par sati i…

Nema više straha od lažnih osmjeha sa plakata, ispraznih obećanja sa tv ekrana, stranačkih štandova na trgovima, napornih emisija o tome tko će, kako i zašto napraviti nešto u Hrvatskoj (hoće li itko stvarno?). Više mi iz TVa ne izlaze krda ljudi koja slijepo slijede svoga vođu i idu dalje (samo kuda?). Nema ni onih koji svima zahvaljuju. Ni onih koji nas uvjeravaju da su samo oni u pravu. Ni onih iz dijaspore, ni onih domaćih. Niko i Jadranka će biti umirovljeni. Nema više bespotrebnog bacanja novca (u svrhu predizborne kampanje). Bar do idućih izbora.

Misle li stvarno da će kuhanim vinom i čajem, kapama, crvenim majicama, plavim šuškavcima, olovkama i kemijskama kupiti nečiji glas ili pridobiti pažnju? Vjerujte mi, oni koji su došli, došli su samo zbog poklona, sumnjam da ih zanima ono što im možda i želite reći. Misle li da ćete koncertima i izjavama sportaša, pjevača i drugih javnih osoba promijeniti moje mišljenje da na takav način nitko ne zaslužuje moj glas? Kad smo već kod toga nisam baš manekenke primijetila u kampanjama… šta će reć? Ne zanima ih politika ili ih se nitko nije sjetio? Nevermind… i bolje da ih nema.

Misle li da su pametno uložili one silne milijune?

Koja je svrha predizborne kampanje? Stvarno ne znam da je netko promijenio mišljenje jer je čuo nešto pametno 2 tjedna prije izbora ili zato što mu je neka stranka ponudila friško pecivo.

Dragi naši i vaši (od onih iz dijaspore) političari, savjetujem vam da pred iduće izbore malo bolje razmislite kako ćete utrošiti (jednim dijelom i naš) novac. Uložite ga u bolnice, škole, vrtiće. U znanost,  obitelji, u poduzetništvo, poljoprivredu. Darujte ga dobrotvornim udrugama, zakladama i organizacijama koje ga svojim radom itekako zaslužuju. A svoje vrle ideje i programe izložite nam na tv emisijama (još jednom… emisijama, ne reklamama), javnim sučeljavanjima i novinama u kojima će svaka stranka (i btw zar nam je potreba 101 u Hrvatskoj?) dobiti svoj prostor u kojem će iznijeti svoj program u cijelosti. I onda, molim vas, ako slučajno osvojite većinu… hoćete li biti toliko dobri i ostvariti vaša obećanja?

gizma @ 21:18 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Eh, kad nešto nejde, onda nejde..
Javih se danas frendici... zovem...ništa...zovem opet...ništa... pošaljem sms...ništa...
Već sam se počela brinuti...kadli zove ona u pol 6... zaboravila je mob doma..
Kavica je prebačena za idući tjedan...
U nadi da će ovaj puta dogovor uspjeti.... ostavljam vas...s kavicom ;)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
gizma @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Danas idem na kavicu kod jedne stare frendice koju nisam vidjela skoro 3 godine. Što zbog mojih, što zbog njenih obaveza. Stalno su padala neka obećanja i nikad ispunjeni dogovori za kavu.
Za danas smo se napokon nešto konkretno dogovorile. U 18 kod nje. Nemam pojma gdje je, a poznavajući moje sposobnosti snalaženja u prostoru, triput ću se izgubit prije nego je nađem. A nema veze...navikla sam :)  Pošto se toliko dugo nismo vidjele imat ćemo štošta za ispričati jedna drugoj, i nadam se dogovoriti neka češća druženja.

Ali, na žalost, nije ona jedina s kojom imam vječne, nikad ostvarene dogovore za kavu.
Imam jedan krug prijatelja s kojim se stalno družim i s kojima bez problema dogovaram kave, druženja, kina, izlaske... Treba samo nazvati i svi se sjatimo na dogovoreno mjesto. To su ujedno i oni, pravi frendovi na koje uvijek mogu računati...kao i oni na mene... i moju sestru koju nemam također :)
S druge strane, imam toliko dragih ljudi s kojima bih se rado češće našla ali je to teže organizirati. Za to postoji milion razloga. Vode drugačiji život, žive daleko, imaju drugo društvo, nemaju vremena. Ili samo jedan razlog? Lijenost?

A možda to tako i treba biti. Jedan uski krug pravih prijatelja i jedan malo širi, onih, nazovimo dobrih poznanika, s kojima nam se lijeno naći jer smo izgubili neki stalan kontakt.
gizma @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
Ima i Letica svog nogometaša za trku...LOL
gizma @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Zakaj se ljudi prave da niš ne čuju kad se voze u tramvaju, vlaku, busu...whatever...
Ak te pristojno pitam jel mjesto kraj tebe slobodno...kaj nije pristojno odgovorit "JE" ili "NIJE"... kae to tak teško? A ne se pravit glup, čorav i gluh...pa da moram opet pitat, ovaj put još glasnije, i onda jedva da klimne glavom. Bože sačuvaj da me pogleda ili se nasmije.
Il sam ja prepristojna kaj opće pitam il su ljudi zaboravili osnovni bonton.

Primjetila sam da je općenito nivo pristojnosti jako nisko. Od prodavačica u trgovinama koje ne znaju ni pozdraviti, kamoli reći hvala, do slučajnog prolaznika s kojim isto tako slučajno dođeš u kontakt.
Ja se sjećam da sam još u prvom razredu osnovne škole naučila 4 magične riječi... MOLIM, HVALA, IZVOLI, OPROSTI.....
...masa ljudi ih je očito zaboravila...
gizma @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007
Jadranka Puž ..... svaka čast...
....i njenoj sestri Barici također....
gizma @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

U prijašnjem postu zaboravih spomenuti da se razvila i diskusija o tome kako se zove ženka od kita... Dal je to kita ili kitica? znam...straaaasno :)

A tema koja je svaki puta nakon par pivica na dnevnom redu i oko koje se povedu najžešći razgovori je slijedeća:
Gdje su mrtvi golubovi?
Bolesna tema, al kad malo bolje razmislite.... stvarno.... gdje su?  Pun je grad golubova, onih ogromnim jata, hrpetina... pogotovo na trgu, pa na kolodvoru... pa onih spooky teta u širokim crnim suknjama sa velkim džepovima koje ih hrane i tako dozivaju sve gradske golubove na jednu hrpu...
A gdje su oni, da oprostite, krepani golubovi? Pa vidla sam ih svega par... kad malo bolje razmislim, više ih se pokakilo na mene nego što sam ih vidla mrtvih...

E sad, i tu je bilo zanimljivih razmišljanja... npr:
- pojedu ih mačke i psi lutalice (ne znam baš)
- zapnu u žljebovima kuća i zgrada, dimnjacima i sl. (moguće...ali ipak...njih tisuće?)
- znaju kad je njihovo vrijeme i onda odu u šumu na posebno mjesto i tamo umru u miru (jako zgodna teorija ali onda bi vjerojatno i vladali svijetom)
- za nestanak golubova krivi su talijanski restorani (ok, ja nejdem tamo hehe)
- drugi golubovi ih pokopaju (jedna jako humana teorija)
- golubovi uopće ne umiru, osim onih rijetkih koje pokupi tramvaj, auto i slično (ta se meni nekako čini najvjerojatnija)

Pa evo, molim vas da mi probate razjasniti ovu misteriju tako da se idući put napravim pametna i iznesem neku novu teoriju...
I molim vas da prije nego što mi to probate pojasniti popijete bar 2 pive inače je odgovor nevažeći :)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
gizma @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007

"I have not failed.

I've just found 10,000 ways that won't work."
                                                T.A. Edison

Ta mi rečenica stoji među slikicama na zidu, pa se sad nasmijah na nju, jer tako stvarno i je. Mučim se s diplomskim, prevodim riječi za koje nisam ni znala da postoje, pa mijenjam prijevod par puta, pa vratim na staro...
...pa poludim i pošaljem dragom da pregleda... (thanx lavek
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket)...  pa gledam jel svaka točka i zarez na mjestu... i tako u krug....
al nedam se... pa sta je 10000  krivih pokušaja za mene... LOL
gizma @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Novi cinestar, Novi Zagreb, sve novo a nigdje nikog...
Jučer smo dragi i ja otišli u kino pogledati Stardust, istina 16:20, utorak.. ali znali smo i prije u slično vrijeme ići u stari cinestar pa je uvijek bilo ljudi. Već kad sam rezervirala karte bilo mi je smiješno što je dvorana prazna. Ipak, prije filma došao je još jedan par tako da nas je bilo 4. Bar nas nisu dugo mučili s foršpanima i reklamama. Dva foršpana i odmah film.  Inače, film je dosta dobar... tko voli avanturističke, fantazije i slično. Po meni čak ima i elemenata komedije. Više sam se nasmijala jučer nego kad smo gledali Knocked up koji je kao urnebesna komedija...ajd dobro..

Inače, nakon kaj su nas oderali  40 kuna za 2 porcije čipsa s umakom, skužismo da nam je stavila umaka jedva za jedan zub. I vratimo se mi onak veseli k teti i zamolimo ju nek nam posteno stavi umaka ko ljudima (jer inace fakat dobijemo do vrha), ona na to veli...al to se dodatno plaća! i glupo se ceri.. (?!?!) Ja joj na to odgovorim... ok, nebumo vam onda više nikad došli... i nabacim smješak...
I nebumo jamačno više dali 40 kuna lopovima za takvu lošu uslugu. Bezobrazno su skupi a ne dozvoljavaju unošenje hrane i cuge izvana. Neka, neka, imam je veliku torbu hehehe.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Pravi ugođaj za gledanje filma.. btw ona gore točkica u zadnjem redu, eeee, to sam ja hehehe...
gizma @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007
Ova anketa lijevo mi se već tu ukiselila, pa evo, da iznesem rezultate i da je maknem napokon :)

Dakle, evo slikovito:
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

102 glasa je kolko tolko reprezentativan uzorak tako da vjerujem da dobro opisuje mišljenje, bar ove naše blogerske zajednice.  Meni je osobno žao što više ljudi nije za zabranu pušenja i zdraviji život, ali anketa i služi tome da svatko iznese svoje mišljenje.
Ovdje mi je zanimljivo jedino to što je  mali postotak ljudi kojima je svejedno. Eto, il' smo okorjeli pušači il' nepušači.
gizma @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

Čini li vam se ponekad da veliki dio života provodite u čekanju? Ne mislim pri tome na čekanje u redu na šalterima, u dućanima, na čekanje tramvaja i slično. Mislim na ono iščekivanje koje se provlači kroz život od malena.

Kao petogodišnjakinja jedva sam čekala krenuti u školu. Svakodnevno bi starce davila pitanjima kad ću i kako ću, a hoću li dobiti bratovu učiteljicu? I, eto, jedva sam to dočekala, sa jedva napunjenih 6 godina kročila sam u prvi razred, i da, dobila sam bratovu učiteljicu. Kakva sreća.

Eh, al nije prošlo dugo, jedva sam čekala da krenem u muzičku, zatim sam jedva čekala da krenem u 5. razred. Pa kako i ne bi to jedva čekala. Onda postajemo veliki i smijemo u onaj hodnik gdje prije nismo smjeli. No, postojao je još jedan razlog zašto sam jedva čekala 5. razred. Mama mi je obećala da ću moći na rukomet. To je bilo duplo iščekivanje, ali i dupla sreća kad je napokon i to došlo.

Onda čekaš osmi razred, pa skužiš da baš ni to nije neka fora, pa čekaš srednju školu. E, to je već malo veće uzbuđenje. Taman misliš da si sad sve dočekao, ali onda se brzo zasitiš i srednje, sve postane obično i onda jedva čekaš da to završiš. I ajde, dođe i taj dan, maturiraš. E, onda ti je žao. Brzo je sve to prošlo. Ali, već te nešto vuče dalje i iščekuješ upis na fax, pa prve dane na faxu, prve ispite.

To su ona, nazovimo, dugoročna iščekivanja. A unutar tih postoje i ona kratkoročna. Od tjedna do tjedna na primjer. Čekam jedan ispit, pa eto, odvalim to, kao malo ću si dati oduška, odmoriti se, ali već je negdje u zadnjoj ladici mozga pomisao na onaj sljedeći ispit i iščekivanje. Opet to iščekivanje. I svaki put mislim…još ovo dočekam i onda sve ide po svome. I ide, jer opet nešto čekam. Nema promjene.

Tako sam i sada u iščekivanju. Imam osjećaj da vrijeme stoji, i da se ništa neće pomaknuti dok ne diplomiram. A to je, nadam se blizu. I sad, eto, čekam. Naravno, za to vrijeme bavim se literaturom, piskaram, privodim svoj rad kraju, bavim se i drugim stvarima, provodim vrijeme sa dragim, sa frendovima. Ali duboko u sebi samo čekam. Grozan osjećaj. I opet sam uvjerena da je to to. Kad to dočekam nema više čekanja. Ali nekako znam  da tek onda dolazi ono bitno, ozbiljno. I opet ću biti u iščekivanju.

gizma @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007
Eto, ni naši dragi sportaši, koji su kakti uspješni i bogati očito nemaju tolko para kolko mi mislimo. Moraju koju kintu u fušu zaradit.  Prema onome što nam TV reklame nude, imam dojam da je ama baš svaki uspješan sportaš uz hadeze. Da ne spominjem one iz dijaspore. Zakaj onda Robica i Nikica ne plaćate porez domovini? Aha, živite u dijaspori i tamo ste rođeni. Da. E, pa tamo i glasajte.

Neki prvoligaški nogometni klubovi bi se mogli čak i premimenovat u HADEZE. Baš čitam kako su Zadrani istrčali na tekmu u jeftinim šuškavcima sa natpisom HDZ i dr. Ivo Sanader.
" - Igrači su sami izrazili želju da odjenu te šuškavce i da tako daju potporu HDZ-u i predsjedniku stranke dr. Ivi Sanaderu - rekao je Sinovčić, inače desna ruka Igora Štimca u Izvršnom odboru Udruge prvoligaša." - piše Večernji. Je, je, a iz džepova šuškavaca je ispadala neka druga šuška. Vjerojatno se svih 11 ne može dogovorit što će zajedno ručat a kamoli za koga će glasat.  Zanima me samo kolko košta nečije "osobno uvjerenje".  Zakaj to nije transparentno? Poprilično sam sigurna da to ne rade badava.

Volim sport i često sam na tekmama. E, pa da tako nešto naprave Dinamovci na nogometu ili Zagrebaši na rukometu bez beda bi se digla i napustila tribine. Nije bitno koja stranka je u pitanju. Meni tak svejedno, svi su isti. Ali što politika ima radit u sportu? Zato nam i je sport ovako usran.

Inače, jedna od boljih provala bila mi je ona predsjednika HSU-a koji je izjavio da mu je prerano za neku agresivnu kampanju. Letke će dijeliti tek 5 dana prije izbora. Zašto? Pa zato što će ovih dana svi, pa tako i penzioneri, biti bombardirani reklamama i letcima i ako ih podijeli prije, penzići će zaboravit. Ovako će ih on pustit 5 dana prije da im bude friško u sjećanju. Genijalno, bar me nasmijalo :)))
gizma @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007
Juhu!
Nisam jos potpuno ozdravila, al ide na bolje, bar se nadam. Nemam temperaturu više, ali osjećam neki pritisak u glavi i nos mi je još u komi.
No, danas mi dragi dolazi pa mi je odmah bolje.

Čitam i gledam raznorazna sranja koja se dešavaju u zadnje vrijeme. Pošto ionako ništa pametnog ne mogu raditi u horizontali, razmišljam o tome. Što se mora desiti u čovjeku da pobije petero ljudi, koji su još k tome njegova obitelj i što je najgore, jedno je sedmogodišnje dijete a drugo dvomjesečna beba? Kakav je to monstrum od čovjeka? Ako je iz nekog razloga mrzio te ljude, što su mu skrivila djeca? Postoji li uopće kazna dovoljno velika za takav zločin? Možda jedino to da mu netko pomogne da shvati što je napravio pa da se grize cijeli život. Ali sumnjam da takvi ikad shvate.

Gledam i onog goričkog šerifa i njegovu izjavu da je njegov sin povučen i skroman. Pa kak to ima obraza izjavit? I ja sam povučena i skromna pa nemam 19 prijava. Kako to? Ni jednom rječju nije rekao, da, kriv sam što sam sinu dao takav auto, mali je kriv što je divljao i što je izazvao takvu nesreću. Ne, on je dobar i povučen i slučajno je pijan vozio 111.  Baš me zanima kakvu će kaznu dobiti.

Eto, baš su i na novoj stavili anketu, da li loše vrijeme utječe na porast zločina? Ja mislim da utječe. Pogotovo na porast ubojstava i samoubojstava. Što vi mislite?
gizma @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007
Uhvatila me neka viroza.
Imam laganu temperaturu i sve me boli, kralježnica, ruke, glava puca.
Uvijek me tako nešto uhvati pred vikend..kmeee
Idem zaleć u krpe, za drugo i nisam....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
gizma @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007
Koliko se ljudima gade nadolazeći nam izbori pokazuje i ovaj JUBITO uradak koji mi je proslijeđen na mail...
Mene je zabavio pa stavljam link, ako nekoga zanima interesantna usporedba domaće političke scene i cigareta...   pogledajte Dobar Dim

Svaka čast na ideji :)
gizma @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Eto i mene za compom nakon par dana.
Malo sam se gužvala pa vas nisam stigla ni pročitati tako da ću to nadam se danas nadoknaditi :)

Dakle, u subotu sam s dragim bila na svadbi frendici. Bilo je predobro, al ono, iskreno preeedobro. Možda zato što nisam očekivala tako nešto, ili zato što je atmosfera bila totalno opuštena. 
Mladenka je bila opuštena prije vjenjčanja kao da ide na plac a ne na svadbu, svi smo joj se smijali, nakon obreda u crkvi vani ih je dočekao tunel s bakljama, mladenka je imala mušku kumu ilitiga kuma, ne znam kako bih ga nazvala, on je rekao da je kuma... uglavnom one fore na svadbi oko rezanja torte i hranjenja kume i kuma bile su presmiješne. Mladenka se oko 3 ujutro presvukla u trudničke tregerice, pamučnu majicu i tenisice, luda je bila.
Čak je i dragi plesao. Inače jenjegov samo vlakić, ali uspjela sam ga uhvatit na podiju bar za jedan ples...neće mi nikad oprostit :)
Na kraju smo došli doma oko 5.15. wuhu :)
 Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

U nedjelju navečer mi je došla frendica jer je u ponedjeljak imala ispit. Dala je na žalost samo polovicu, ali ja znam da je to namjerno samo da mi opet dođe.:) Malo smo uspjele i prošetati po gradu, fino popapati i zabaviti se. Danas ide doma (kmeee) a ja se ponovo bacam na diplomski.. još malo pa gotovo...nadam se :)

Toliko za sada.. obilazim vas danas polako, već ste mi falili ;)
gizma @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007

Počelo je.

Vire sa svakog stupa, svakog plakata, iz svake imalo ozbiljnije TV emisije. Predizborna kampanja se zahuktala. Na žalost.
Ne pratim politku i imam jako slabo zanimanje za događanja oko nje. Tu i tamo pogledam neku emisiju, onako u prolazu, i uglavnom promijenim program za nekoliko minuta, jer  je svugdje isto. Izbjegavanje izravnog odgovaranja na pitanja, davanje lažnih obećanja, i što me najviše iritira, bahati nastup nekih političara. Ali valjda su to kod nas prave i cijenjene karakteristike političara.

 No, na stranu sve to. To se ionako nikada neće promijeniti. Jedna druga stvar me bode u oči. Njihovi financijski planovi troškova izborne kampanje.

 
„HDZ će za predizbornu kampanju potrošiti između 16 i 18 milijuna kuna, SDP 15,8 milijuna, HNS oko 9 milijuna, HSP između 6 i 8 milijuna, a HSU do 2,5 milijuna kuna, rekli su predstavnici tih stranaka u emisiji 'Otvoreno' HTV-a, uoči sutrašnjeg isteka zakonskog roka objave troškova predizborne kampanje.“   - piše T portal.

 Novac su prikupili uglavnom iz državnog proračuna i donacija. Da li je stvarno potrebno financirati kampanje političkih stranaka iz državnog proračuna? Nije li pametnije taj novac uložiti u ionako zapostavljeno školstvo, ili uložiti u neki, široj zajednici, korisniji projekt. Pitam se što, na primjer,  stanari Kupske misle o tako  utrošenom novcu? 

 Misle li da će privući više glasača svojim molećivim pogledima sa jumbo plakata? Služe li uopće plakati i reklame sa ispraznim sloganima i loše namještenim osmjesima ičemu osim zgražanju običnog puka čiji se novac troši?
Kako se nitko nije sjetio bar dio novca podijeliti u dobrotvorne svrhe. To bi bila daleko veća i pozitivnija reklama . Ja bih takvima odmah dala svoj glas.

Pojavljivanja pojedinaca na televiziji više liče na obračune kod OK korala nego na iznošenje planova za budućnost. Pljuju jedni po drugima umjesto da progovore o svojim idejama. Ako ih uopće imaju.
Da li su „piškiti“ i „kakiti“ prikladni izrazi pri spominjanju svojih rivala? To se zove politika? Meni je to više na razini svađica predškolske djece oko čokolade.

 Ali, eto, to je samo mišljenje jednog malog čovjeka. A takvog se ionako ništa ne pita.

gizma @ 09:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 31, 2007
Ni današnji odlazak na fax nije mogao proći bez gužve i zastoja u gradu. To me valjda mujica jinxal svojim pricom o gradu i tramvajima :)
Dakle, ZET je baš danas odlučio provesti svoje nove vozače tramvaja po gradu.  I onda su ih isti dan valjda sve poslali na cestu tak da naprave generalni zastoj. Vidla sam dva tramvaja s natpisom "škola vožnje" na razmaku od 200m. Jedan takav se nakenjal ispred 14-ice u kojoju sam nadobudno ušla, nadajuć se da će ovaj ispred napokon prijeći granicu od 20 km/h. Prevarih se.  Valjda se bojao da ne probije zvučni zid il nekaj slično.  Na kraju smo stali na jednom dijelu Savske jer je onaj genijalac ispred pokvaril tramvaj svojom munjevitom vožnjom.
Dok smo tako par minuta stajali na mjestu i kipili od bijesa u tramvaju, izvana su nam se podsmjehivali političari s plakata. Neki su nam pokazivali palac (kao krenut će tramvaj, ne brinite), drugi su nam se samo plastično smješkali, a treći vrištali svojim ispraznim i besmislenim sloganima koji ničemu ne služe.
Ti njihovi cinični osmjesi su me otjerali iz tramvaja koji je još uvijek stajao. Krenula sam dalje pješke.  I dobro da jesam jer  inače ne bih nikad stigla do faxa.

Na faxu obavila što sam imala, dogovorila se s profom oko nekih sitnica za diplomski. Sad ga još moram dovršit i dotjerat pa sredit papirologiju... potrajat će to...

Kad sam se vraćala nazad, sve mi se poklopilo, i tramvaj na vrijeme i vlak, i nije bilo zastoja... ko bi reko... čista suprotnost onome jutros...
Moram li spominjat da je grad pretrpan štandovima sa cvijećem i lampašima i da je gužvetina kud god kreneš. A gužve posebno ne volim. No, proći će i to...
gizma @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 29, 2007

Svakodnevno smo u komunikaciji sa ljudima oko sebe. Obitelji, prijateljima na kavici, neljubaznom ili pretjerano ljubaznom prodavačicom u dućanu, slučajnim prolaznicima itd., izravno ili telefonski Neki razgovaraju glasno, drugi tiho, treći pričaju brzo, neki pak sporo. Ali, to je manje bitno, to možda više odražava njihovu osobnost nego što je vezano uz komunikaciju. Ono što je bitno, kod svakog razgovora (naravno, osim telefonskog), je da gledamo ljude u oči kada im se obraćamo. Tako na neki način iskazujemo svoje poštovanje prema osobi, uvažavanje, dajemo joj do znanja da je pozorno slušamo i aktivno sudjelujemo u dijalogu.

Kako onda protumačiti konstantno gledanje u pod, oko sebe, u daljinu, ma svugdje samo ne u sugovornika? I to stalno, i za vrijeme dok ta osoba govori ali i sluša. Tek povremeno, onako lijeno podizanje pogleda u smjeru osobe s druge strane i pokoji klim glavom. Pogotovo u nekom službenom, ozbiljnom razgovoru. 

Skriva li nešto ta osoba, pa izbjegava pogled? Da li joj je neugodno? Ili joj je tema totalno nezanimljiva ili sugovornik dosadan? Da li time pokazuje da joj je sugovornik antipatičan i što prije ga se želi riješiti? Misli li da više vrijedi od sugovornika pa ga ne mora gledati u oči? Ima valjda stotinu „razloga“. Ali, bez obzira na sve njih, jedna stvar je sigurna. Takvo ponašanje je krajnje nepristojno, čak i bezobrazno.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Zašto ovo uopće pišem? Pa, eto, gledala sam neki dan jednu domaću emisiju u trajanju od nekih sat vremena,  koja se temelji na razgovoru dvije osobe. Ovisno o gostu, više je ili manje zanimljiva. Ovaj put sam odgledala možda 10 minuta. Sugovornica, koja je, da napomenem, akademski obrazovana, čak i elokventna, naprosto me je iritirala svojom pojavom i ponašanjem u tom razgovoru. Rukama prtlja po stolu, odjeći, pogled zamišljen, konstantno uperen u pod, neverbalna komunikacija na nuli. Odnosno, odavala je neki dojam nezainteresiranosti za sugovornika, iako je detaljno odgovarala na pitanje, iz čega zaključujem da joj tema i nije bila dosadna. Ja to shvaćam kao nepoštivanje  sugovornika i nepristojnost. Ne kažem da je trebala neprekidno buljiti njemu u oči, ali povremeni pogled kojim bi dala do znanja da aktivno sudjeluje u razgovoru ne bi bio na odmet.

gizma @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.